ZEZ x KLET: 9. Izložba zvuka

Posjeti prostor KLET od 11. do 13. prosinca i doživi ovogodišnju izložbu zvuka s interaktivnim instalacijama, A/V projekcijama i novim instrumentima

Nakon uspješnog prošlogodišnjeg gostovanja u prostoru udruge KONTEJNER Izložba zvuka seli se u Ilicu kod kolega u studio-galeriji KLET koji ujedno i pomažu pri organizaciji same izložbe. Fokus je i dalje na predstavljanju umjetnika u usponu koji svoje ideje grade kroz zvuk i oko zvuka, istražuju ga i njime se igraju. U kleti ćete naći interaktivne zvučne instalacije, A/V projekcije, live-coding izvedbe i nove instrumente.  

Ulaz se ne naplaćuje. 

POSTAV
  – Interaktivna zvučna instalacija read.me Aleksandre Mitrović
  – A/V instalacija Aiming at me? Marka Ubovića
  – Zvučna instalacija i izvedba Zvuk bez dodira Denisa Jakupija
  – Instrument Teinophon i izvedba Taktilne frekvencije Lea Fogadića
  – A/V instalacija Iz/Nutrine Rade Sibile  

A/V blok
 – Sanja Star, To see the Unseeable
 – Roberto Vodanović Čopor, Dan kad su srušili tvornicu
 – Filip Talijić, Stuck on a loading screen  

IZVEDBE
– U sklopu suradnje s Muzičkom akademijom, na otvorenju 11. prosinca. nastupit će troje studenata/ica Muzičke akademije s kolegija Stvaranje zvuka i glazbe računalnim programiranjem (nositelji kolegija: Gordan Kreković, Antonio Pošćić): Ivan Makar i Matko Bobić.

– Drugi dan izložbe, 12. prosinca održat će se izvedba – Taktilne frekvencije Lea Fogadića koja će biti popraćena Q/A razgovorom.

– Izložbu će 13. prosinca zatvoriti izvedba – Zvuk bez dodira Denisa Jakupija  

 

RASPORED I RADNO VRIJEME IZLOŽBE:
Nakon otvorenja, postav će biti izložen svaki dan od 17h do 23h. 

Srijeda, 11. prosinca | otvorenje 9. Izložbe zvuka u 19:30h, nastupi studenata Muzičke akademije Zagreb u 20h

Četvrtak, 12. prosinca | izvedba “Taktilne frekvencije” i Q/A u 19

Petak, 13. prosinca | izvedba “Zvuk bez dodira” u 19h

 

 

Opisi radova i izvedbi:

– Aleksandra Mitrović, read.me

Interaktivna zvučna instalacija

 

Read.me je interaktivna zvučna instalacija koja koristi postavku i koncept javnog govornog prostora, pozivajući sudionike da aktivno sudjeluju u radu čitajući tekst naglas, dok istovremeno slušaju unaprijed snimljena čitanja istog teksta od strane drugih sudionika. Isprepletenost govora i slušanja stvara namjernu prepreku u intimnoj audio petlji. Zahtijeva od sudionika da se usredotoče na vlastiti glas dok su pod suptilnim utjecajem odjeka glasova onih koji čitaju ispred njih, čime uranjaju u kolektivnu harmoniju preklapajućih glasova. Rad naglašava energiju zajedništva kroz akumulaciju individualnih glasova, dok istovremeno istražuje odnos između čitanja, govora i slušanja u ograničenom zvučnom prostoru.

Aleksandra Mitrović je multimedijalna umjetnica podrijetlom iz Srbije koja pohađa magistarski studij iz područja digitalnih medija na Hochshule for Kunste Bremen, u sklopu kojeg je trenutno na šestomjesečnom stručnom usavršavanju u Pragu. U sklopu svoje umjetničke prakse istražuje korištenje dizajna zvuka u stvaranju eksperimentalnih narativa /interaktivnih instalacija/ u kojima uključuje publiku u proces stvaranja. Recentni radovi bave se odnosom zvuka i prostora, što rezultira stvaranjem zvučnih prostora u čijim granicama istražuje međuljudske odnose unutar imaginarnog prostora, ispitujući odnos publike i djela. Ovim postupkom sudionici i publika se stavljaju u ulogu stvaratelja, a naglasak rada je na suštinskom doživljaju istog.

 

– Marko Ubović, Aiming at me?

A/V instalacija

 

Rad je doktorski umjetnički projekt koji cilja stvoriti posebnu vra/stu sintetičke slike istraživanjem zakonitosti pravilnog odraza i stvaranjem specifičnog reflektirajućeg objekta - ozlijeđenog zrcala. Geometrijsko-fizikalni principi pravilne refleksije podvrgnuti su kreativnom eksperimentu s običnim staklenim zrcalom s čije je podloge, grebanjem i ljuštenjem, djelomično uklonjen reflektirajući sloj srebra. Ovo oštećeno zrcalo, sinkronim djelovanjem optičkih fenomena pravilne refleksije i transmisije svjetlosti, omogućuje stvaranje efemerne, dvoslojne slike u kojoj se odraz subjekta koji stoji ispred zrcala preklapa sa subjektom iza ogledala. U videima se preklapaju fizionomije autorove bake, majke i njega samog, a zvuk djela je autentičan i vrlo ekspresivan. Dinamika izražena u individualnom pulsu repetitivnih gesti i suprotstavljenim, odnosno komplementarnim ritmovima sveprožimajući je, pokretački element ovog djela.

Rođen u Beogradu 1983. godine, Marko Ubović je osnovnu školu i gimnaziju završio u Baselu u Švicarskoj. Također u Baselu je započeo studij likovnih umjetnosti, ali se 2008. godine vratio u Srbiju, gdje je završio dodiplomski studij (Akademija umjetnosti Novi Sad, smjer Novi vizualni mediji) i magistarski studij (Nova akademija umjetnosti, smjer Vizualne umjetnosti). Trenutno je u završnoj fazi doktorskog studija na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, gdje je zaposlen kao stručni suradnik na polju likovnih umjetnosti, na užem polju Novi vizualni mediji. Od 2007. godine izlagao je u 13 zemalja (Švicarska, Njemačka, Italija, Sjedinjene Američke Države, Crna Gora, Srbija, Grčka, Kina, Rumunjska, Poljska, Španjolska, Francuska, Nizozemska). Dobitnik je 7 nagrada u području vizualnih umjetnosti, a članak o njegovom eksperimentalnom filmu "Dolina sjene smrti" (2017.) objavljen je u najstarijem njujorškom časopisu za avangardne i eksperimentalne oblike pokretne slike. "Millennium Film Journal", br. 68.

 

– Denis Jakupi, Zvuk bez dodira

zvučna instalacija i izvedba

 

Rad obuhvaća zvučnu instalaciju koja istražuje zvuk generiran iz fizičkog predmeta bez izravnog fizičkog kontakta, a pritom funkcionira i u obliku izvedbe koja iskorištava mikrofoniju koja se nakon toga ne može replicirati. Zvuk se stvara primjenom elektromagnetskog polja – zavojnica je omotana oko predmeta kroz koji prolazi električna struja, čime se inducira magnetsko polje. Ovo magnetsko polje pokreće vilicu pričvršćenu za drvenu ili metalnu kutiju, koja zatim rezonira i proizvodi zvuk. Teza ovog rada fokusira se na osvještavanje prisutnosti zvuka u našem okruženju, njegov utjecaj na živa bića te način na koji oblikuje našu percepciju svijeta. Zvuk je sveprisutan i pokreće sve oko nas; bez njega ne bi bilo pokreta, ni života kakvog poznajemo. Zvuk je u svakom vibrirajućem atomu, u svakom pulsu energije koji prolazi kroz prostor, tvoreći kontinuirani, sveprožimajući element našeg postojanja.

Denis je završio srednju školu za web dizajn 2019. godine te nastavio svoje stručno usavršavanje s naglaskom na dizajn. Godine 2022. završava preddiplomski a 2024., diplomski studij medijskog dizajna na Sveučilištu Sjever. Od početka 2023. godine radi kao freelancer u području dizajna i vizualnih komunikacija. Godinu dana kasnije, pridružuje se AK Galeriji gdje preuzima odgovornost za tehnički postav izložbi i postaje članom udruge Atelieri Koprivnica. Njegovi radovi bili su izlagani na preko deset skupnih izložbi i dvije samostalne.

 

– Leo Fogadić, Taktilne frekvencije

instrument i izvedba

 

Rad istražuje duboku povezanost između zvuka, tijela i tehnologije. Korištenjem jedinstvenih elektroničkih instrumenata, izvedba stvara iskustvo koje izlazi iz okvira uobičajenog doživljaja zvuka. Naglasak je na taktilnom aspektu frekvencija – na tome kako se zvukovi mogu osjećati, ne samo čuti, omogućujući publici da doživi zvučnu dimenziju na način koji uključuje pokret tijela. Teinophon, unikatni žičani instrument, omogućuje manipuliranje tonovima i harmonijama na inovativan način, stvarajući zvučne pejzaže koji su u stalnoj evoluciji. Instrument je dizajniran za neposrednu, intuitivnu interakciju, gdje se zvučni signali ne samo produciraju, već postaju produžetak fizičkog pokreta i misli izvođača. Svaki dodir, svaki pokret postaje način oblikovanja zvuka, a zvuk sam postaje način izražavanja. Kroz ovaj rad zvuk ne ostaje samo apstraktna ideja već postaje nešto što je u potpunosti integrirano u prostor i tijelo. Slušanje se proširuje u iskustvo koje ne samo da angažira čula, već potiče tijelo da aktivno sudjeluje u njegovom oblikovanju. Ova izvedba poziva na preispitivanje zvuka kao medija, gledajući ga izvan granica pasivnog slušanja, kao iskustvo koje obuhvaća tijelo, misli i prostor, te se može oblikovati kroz kreativnu interakciju s instrumentima.

Leo Fogadić (1997.) umjetnik je, inženjer i inovator elektroničkih instrumenata koji spajaju naprednu tehnologiju s umjetničkim izrazom. Osnovnu glazbenu školu završio je u Đakovu, a nakon klasične gimnazije u Osijeku studirao je računarstvo u Zagrebu. Strast prema tehnologiji i zvuku nastavio je razvijati kroz studij glazbene tehnologije u Kopenhagenu, koji spaja tehnologiju, akustiku, glazbenu umjetnost i interakcijski dizajn. Suosnivač je startupa Componental gdje razvija inovativne, prilagodljive platforme za produkciju i izvedbu glazbe. Njihov prvi proizvod, Dubby, omogućuje glazbenicima da preuzmu potpunu kontrolu nad kreativnim procesom, spajajući praktičan dizajn i tehnološka rješenja. Instrumenti poput Teinophona i Dubbyja omogućuju glazbenicima, umjetnicima i izvođačima da istraže nove oblike interakcije sa zvukom i stvaranjem glazbe. Kroz ove alate odmiču se od tradicionalnih pristupa glazbenim instrumentima te omogućuju umjetnicima da preispitaju način na koji stvaraju i doživljavaju zvuk. U središtu istraživanja stoji interakcija između čovjeka i računala, a posebna pažnja posvećena je utjelovljenju (embodiment) u glazbenoj izvedbi. Tehnologija, u ovom kontekstu, postaje mnogo više od alata; ona je produžetak kreativnog procesa, omogućujući izvođačima dublje povezivanje sa zvukom kroz intuitivne, tjelesne interakcije. Ovaj pristup redefinira granice glazbenog stvaranja, stvarajući sinergiju između inženjerskih rješenja i umjetničkog izraza te otvara nove mogućnosti u suvremenoj glazbenoj umjetnosti.

 

– Rada Sibila, Iz/Nutrine

A/V instalacija

 

“… U ovoj performativnom istraživanju zamišljam svoje tijelo kao mehanizam sastavljen od različitih dijelova, pri čemu je svaki jednako svjestan svoje uloge. Može li moje tijelo pobjeći od svoje inherentne uloge i oblika? … Postajući svjesna svog tijela kao živog sustava sastavljenog od individualnih dijelova, zamišljam ga kao roj pčela, koji kolektivno stvara masu koja iz daljine djeluje kao homogeno živo biće. Pokušavam omogućiti svojim mišićima, kostima, ligamentima, organima, krvi... da se odmaknu od svojih uloga radnika koji me svakodnevno služe i ispunjavaju svoje dodijeljene zadatke, u nadi da ću doživjeti svoje tijelo kao nešto više od same ljušture u kojoj provodim svoje vrijeme.”

Rada Sibila 2021. završava Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, te od tada studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za animirani film i nove medije. Njeni umjetnički interesi prvenstveno su usmjereni na suvremene vizualne i intermedijalne prakse, fascinira je ulaz kroz feminističku kritiku i ezoterične/podsvjesne prakse. Jedna od njenih najvećih točka zanimanja je tjelesnost, preispitivanje tijela i njegove fizičke i socijalne uvjetovanosti. Spajanje tjelesne brutalnosti i banalnosti sa supernaturalnim, podsvjesnim i magijskim, površinska je nit koja se provlači kroz sve njene procese i radove. Zanimaju je unutarnji svjetovi, alter ego, pomaknuta stanja svijesti, afirmativnost ali i destruktivnost te umjetnički potencijal iza toga. Njeni intimni umjetnički interesi su rad na pomaknutim psihičkim stanjima, odnosno dublji uvidi i iskustva raznih atipičnih aspekata ljudske psihe, te društveno i medicinsko sankcioniranje razlika.

 

– Sanja Star, To See the Unseeable

A/V rad

 

Ovo umjetničko istraživanje poziva publiku da se uključi u skrivenu simfoniju elektromagnetskih interakcija, potičući dublje razumijevanje nevidljivih sila koje prožimaju i definiraju naš svijet.

Sanja Star je eksperimentalna medijska umjetnica sa sjedištem u Berlinu od 2015., koja radi na raskrižju vremenskih medija, digitalne umjetnosti, dizajna, performansa i improvizacije. Ima iskustvo u likovnim umjetnostima i grafičkom dizajnu te kroz svoju praksu nudi promišljanja o percepciji stvarnosti – posebice u odnosu na granici između fizičkog i ezoteričnog, ljudskog i stranog, sebe i drugosti i pojmova vremena. Njezin rad suvremena je i razigrana mješavina medijske umjetnosti i 3D animacije. Kroz ograničene, ali živahne palete boja i očaravajuće apstraktnih oblika, ona istražuje i koristi našu percepciju dubine i pokreta. Umjetnica kombinira digitalnu tehnologiju, audiovizualni performans i improvizaciju kako bi istražila različite aspekte kvantne fizike stvarajući most između znanosti i umjetnosti. Dio je audiovizualnog umjetničkog projekta Pitch Shifting.

 

– Roberto Vodanović Čopor, Dan kad su srušili tvornicu

A/V rad

 

Roberto Vodanović Čopor multimedijalni je umjetnik iz Zadra. Intuitivno istražuje zvuk, riječ, sliku i pokret. Svoju eksperimentalnu glazbu kombinira sa zvukovima prirode, gradova i zvukovima koje stvara od predmeta iz svakodnevnog okruženja. Albume objavljuje samostalno ali i za mnoge nezavisne izdavače kao što su Sirr-ecords, Green Field Recordings, Sono Space, Novaki Music, Camembert Électrique, Warm Milk Recordings, Mahorka, Kalamine…. Objavio je pet zbirki poezije, Insomnia (Kreativni centar Vigvam, 2015.), Sasvim mala knjiga ( samizdat, 2016.), Zidovi plaču (Redak, 2017.), Nešto o ničemu i puno neba ( Bratstvo Duša, 2017), Otići vodom ( Presing 2021). Pobjednik je trećeg prvenstva Hrvatske u slam poeziji. Izvodi i radi intervencije u otvorenom prostoru u sklopu svog projekta GerilArt. Takođe aktivan je i na performans sceni a njegov zvučni performans „Fragmenti“ uvršten je u arhivu političkog performansa u Hrvatskoj. Imao je nekoliko samostalnih izložbi radova temeljenih na DADAizmu i konceptualizmu, te izlagao na nekoliko skupnih izložbi.

 

– Filip Talijić, Stuck on a loading screen

A/V rad

 

Tokom učitavanja prekida se regularni tijek igre, a.jednom kada crta stigne do svog kraja, igrača dočekuje poruka da stisne određeni gumb kako bi započeo sljedeći akt. Koncept rađa autorov redovni susret sa avionima koji preletavaju Zagreb. Oni zrcale iskustvo, što osobno, što života u Hrvatskoj kao tranzicijskoj zemlji, kao jednog vječnog loading screena - desetljeća cikličkih obrazaca ponašanja i događaja koji ne kulminiraju u promjeni, već frustraciji. Nebo iznad Zagreba postaje jedan sveobuhvatni 'loading screen', dok avioni sa svojim tragovima preuzimaju ulogu 'loading bara'. Izmjenične poruke o već poletjelom letu ironično pozivaju na pokretanje sljedećeg akta, naglašavajući nepremostivu distancu između trenutnog i željenog stanja, odnosno naočigled nemogućeg zadatka prekidanja petlje. Autor kroji aleatorični reljef od fragmentiranog, sporadičnog sound designa u kojem su primarni alat produkcije spektralni efekti. Harmonija i melodija su jednostavne i jednolične. Nalik na petlju, one ne vode nigdje novo, već služe kao temelj na osnov kojeg se repetitivno i mjestimično pojavljuju obrasci zvukova.

Filip Talijić je diplomant političke teorije. Započeo je s nastupima prije pet godina kao DJ te je surađivao s kolektivima poput VOLTA ili Heiße Scheiße. U posljednje dvije godine okreće se učenju produkcije i sound designa kroz vlastitu inicijativu s naumom oblikovanja osobnog zvučnog diskursa. U svibnju 2024. sa suradnicima Ivonom Eterović (tonota) i Kristianom Bagarićem (varboska) pokreće OTOK, zajednicu za lokalne i regionalne producente. Inicira regularni meetup za zajednicu u prostorima Kluba MaMa sa prvim sastankom u studenom 2024. Sudjelovao na rezidencijama u organizaciji Sonica Festivala u Ljubljani te AKC Attack u Zagrebu. Razrađuje nadolazeće projekte u 2025. poput suradnje sa KONTEJNER (Zagreb) te glazbene produkcije za plesnu predstavu u organizaciji Public in private (Berlin).

 

– Ivan Makar, Šlager

live-coding izvedba

 

Izvedba se sastoji od kompozicije izrađene u programu Cubase 4 koja je napisana u zatvorenoj formi koja sadrži uvod, glavni dio, prijelaz s identičnim glazbenim materijalom uvoda i codu. Naziv skladbe više se odnosi na asocijacije poznatih glazbenih stilova nego na žanr iz prošlih vremena. Pretežno se temelji na ugođajima koji su određeni stilovi stvarali autoru, pa je tako djelo i skladano.

Ivan Makar je student treće godine Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Kompozicija na Muzičkoj akademiji u Zagreb i magistar muzike s dovršenim Integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem Teorija glazbe na navedenoj ustanovi, a trenutno surađuje u projektu sa Zagrebačkim solistima. Sudjelovao je u projektu prof. Paola Marzocchija “Voices of Europe”; u suradnji studenata zagrebačke Muzičke akademije i Državnog konzervatorija Giuseppe Verdi iz Ravenne. Za otvorenje pjesničke manifestacije 61. Goranovo proljeće napisao je Dvije pjesme za mezzosopran i violinu na stihove Ivana Gorana Kovačića koje su izvedene u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Na koncertu “Glazba, glazbala, umjetnosti i ideje 1600.-2024.” u Muzeju suvremene umjetnosti prof. Peter Sheppard Skærved praizveo je Ivanovu Studiju za violinu solo. U sklopu radionica namijenjenih studentima Kompozicije zagrebačke Muzičke akademije, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod vodstvom šefa dirigenta Pascala Rophéa izveo je njegovo djelo “Valovi”; za harfu i gudački orkestar, a Zbor Hrvatske radiotelevizije pod vodstvom šefa dirigenta Tomislava Fačinija izveo je “Kyrie”; za mješoviti zbor.

 

– Matko Bobić, PolyDrops

live-coding izvedba

 

Rad se temelji na povezivanju programiranja s tehnikama glazbene produkcije pomoću glazbenih sintetizatora i DAW-softvera. Iz rada s programskim jezikom Pure Data autor preuzima jednostavnu ideju nasumičnog sekvencera i pronalazi zanimljivu primjenu, spajajući sekvencer s glazbenim sintetizatorom. U procesu istraživanja nastaje zvuk koji je autor tražio za svoju kompoziciju. Taj se zvuk upotpunjava efekt pedalama koje izvođač kontrolira tijekom izvedbe. S obzirom na mogućnost odabranog sintetizatora da svira "samo" četiri glasa odjednom, nekoliko sekvenci svira u isto vrijeme i čine jedan ugođaj/akord (ćelija). Želja da ćelija sekvenci postane zanimljivijom dovodi pak do izračunavanja vremenske udaljenosti među tonovima kako bi se stvorili ritamski obrasci unutar ćelije. Nakon završene jedne ćelije sekvenci i igranja s jednim ugođajem, javila se potreba napraviti više takvih ćelija koje se mogu paliti i gasiti po volji. Produkt svega toga je atmosferična kompozicija koja je svakom “izvedbom” nova i zanimljiva. Iako naizgled jednostavna, zahtijeva konstantnu pratnju i slušanje od strane izvođača, dok s druge strane daje dovoljno vremena za reagiranje i promatranje.

Matko Bobić rođen je 1994. godine u Zagrebu, a u svoju glazbenu naobrazbu kreće u OGŠ Rudolf Matz na instrumentu klasična gitara. Srednju glazbenu školu završava na GU Elly Bašić u klasi profesora Ante Čaglja. Po završetku srednje škole upisuje akademiju u Beču koju nakon par godina studija napušta i vraća se u Zagreb na studij Glazbene pedagogije. Usporedno s glazbenom školom, od svoje trinaeste godine svira električnu gitaru u bendu te je do dan danas bio član mnogih neklasičnih glazbenih projekata u sklopu autorskih bendova, sviranja koncerata diljem Hrvatske i regije, te bivanjem aktivnim članom hrvatske glazbene scene. Zadnjih godina češće svoje vrijeme provodi u studiju i bavi se savladavanjem modernih oblika bavljenja glazbom.

 

Program je ostvaren uz potporu grada Zagreba i Ministarstva kulture. Zahvaljujemo MP Rentalu na posudbi govornice za rad read.me.